Talenti koje imamo često su u nama skriveni godinama. Najčešći razlog je što svoju pažnju i životni put usmjerimo u nekom posve drugom pravcu – kako privatno, tako i profesionalno. Potreban je trenutak preispitivanja ili neka situacija koja će nas dovesti da se naši darovi otkriju i da ih prepoznamo. Za mnoge je to pravo otkriće koje mijenja život i čini ga bogatijim, ljepšim i ispunjenijim.

Takav je slučaj s Alenom Udovičićem koji je tek nakon avanture uređenja svoga stana shvatio da bi se time i mogao i želio baviti. Ovaj mladi inženjer radiologije, uz svoj redovan posao u jednoj zagrebačkoj bolnici, obiteljske obaveze i malo dijete, uspio upisati i završiti oba programa u našoj školi.

Za to je, osim talenta, bila potrebna odvažnost – što zbog zahtjevnog zanimanja, što zbog činjenice da je morao podići kredit.

Da bismo saznali kako je tekao put od kupovine i uređenja stana pa do diplome u školi dizajna te sve o daljnjim planovima, postavili smo mu nekoliko pitanja. Vjerujemo da će Alenovi odgovori biti dobar poticaj svima da preispitaju svoje talente i poslovne planove i želje te da krenu u njihovo ostvarenje. Možda je to i promjena karijere!

Kupovina i useljenje u novi stan velika je promjena za svakoga. Tebi je doista bila velika, s obzirom da si otkrio ljubav prema interijerima i na koncu opet sjeo u školske klupe.

Kada je započeo projekt renovacije ni u snovima nisam razmišljao da bi me to moglo odvesti u smjeru školovanja za dizajnera interijera. Stolar koji nam je radio namještaj zamolio me da našu kuhinju prikaže kao prezentacijsku. Zatim nas je tvrtka koja radila renovaciju pitala može li pokazivati fotografije našeg stana budućim klijentima. I na koncu me vlasnik tvrtke koja nam je mijenjala stolariju zamolio da mu pomognem idejama oko uređenja njegovog stana. Silina pozitivnih komentara od roditelja, prijatelja, poznanika i kolega nagnula me na razmišljanje da se možda u meni krije nekakva crta za interijere. Znao sam raditi u 3D programu, ali je nedostajalo tehničkog i drugih znanja.

Kada si se odlučio na školovanje za dizajnera i zašto si odabrao baš školu Mirjane Mikulec?

Nakon reakcija na izgled stana, bacio sam se u istraživanje koje sve škole za dizajnere interijera postoje u Zagrebu. Kontaktirao sam jednu poznanicu koja mi je navela dvije škole gdje bih mogao dobiti kvalitetno znanje. Jedna od tih škola bila je vaša. S obzirom da je Mirjana Mikulec pionir u dizajnu interijera i brend sama po sebi, dvojbe nije bilo oko izbora što upisati. Podigao sam kredit i krenulo se na sve i ništa.

Kada pogledaš unatrag na ove dvije godine školovanja, kako ti se čini taj period? Vjerojatno nije bilo jednostavno uskladiti sve obaveze s dodatnim školovanjem, jer imaš i malo dijete i posao koji je dosta zahtjevan.

Čini mi se da su prebrzo prošle. Prebrzo radi svih ljudi koje sam upoznao i koji su mi davali vjetar u leđa i gurali me iznad moga maksimuma. Pritom mislim na fantastične profesore i još bolje kolege, tj. moji prijatelje te obitelj koja je najviše trpjela radi moga odsustva. No, baš me obitelj poticala na svakom koraku. Na sve što se činilo nedostižnim i teškim tijekom školovanja i pripreme za rad nakon školovanja sada gledam s osmijehom i sigurnošću da nema tog problema i prepreke koji nisu rješivi, a sve to zahvaljujući našim profesorima, njihovom zalaganju i ogromnom znanju. Ali, i utjesi i vjeri u nas da sve možemo, pa čak i više od njih. To nas je na kraju dovelo do diplome i spremnosti da stvaramo i stojimo iza našeg znanja sada kad smo i mi jednih od njih. Profesori su mi bili i ostali inspiracija. I svima želim ovakve kolege koji će im tijekom školovanja postati prijatelji.

Škola nudi sveobuhvatno znanje i stjecanje umijeća kroz niz predmeta. Koji od kolegija ti se naviše svidio, u kojem području si najviše naučio?

Iskreno, ne mogu izdvojiti jedan predmet, jer svi imaju neku svoju težinu i draž. Bilo da smo učili o povijesti umjetnosti što je dovelo do ovoga svega danas, bilo da su to stilovi uređenja ili pak tehničko crtanje gdje mi je znanje bilo ravno nuli, a sada možda i najjači adut, 3D vizualizacije i stvaranje prostora ili psihologija i način kako se postaviti prema klijentu. Svaki profesor ima svoj način pristupa temama koje obrađuje i od svakog smo naučili i prigrlili nešto. Tako da za mene svi imaju jednako i bitno mjesto. A kao najteži izazov definitivno bih stavio završni rad s 2. godine.

Što je bio tvoj zadatak i u kojem smislu ti je bio izazov?

Zadatak je bio idejno izvedbeni rad 500 četvornih metara poslovnog prostora, projektiranje studija za dizajn interijera Mirjane Mikulec. Proveo sam niz neprospavanih noći da bi sve završio i da bi bilo savršeno, onako kako sam zamislio. Mislim da smo više mi polaznici postavljali izazove profesorima, jer smo, čini mi se, bili vanserijska generacija koja se borila za što više znanja s milion pitanja i uvijek bili svi za jednog, jedan za sve.

Vratimo se na stan koji je ustvari glavni ‘krivac’ za sve ovo i od čega je sve krenulo. Jesi li sam smislio koncept njegovog današnjeg izgleda?

U ideji smo sudjelovali supruga i ja, iako je većinom meni prepustila odluke. Ali, sve je rađeno zajedničkim snagama jer ipak smo uređivali naš mali obiteljski dom. Nekih mjesec dana sam aktivno sudjelovao uz angažirane stručnjake u renovaciji, a kasnije sam bio upućen u sve faze i po potrebi dolazio na gradilište.

 

Riječ je starom stanu od 60 kvadrata, pa pretpostavljamo da je bilo puno posla. 

Stan nije uređivan od godine gradnje koja je bila 1968., što smo primijetili kada smo skinuli lamperiju i našli poruku na tapeti s potpisom i godinom kada je poruka napisana. Kada smo ušli prvi put u stan, vidjeli smo potencijal. Cijelom dužinom zapadne strane je u prozorima pa ima jako puno prirodnog svjetla. No, odmah smo počeli gledati u tlocrt da vidimo koje preinake prostora bi mogli raditi. Primarno je stan sadržavao jednu spavaću sobu, dnevni boravak, kuhinju s malom ostavom, kupaonicu i zatvorenu lođu. S obzirom na to da smo planirali zasnovati obitelj, bilo nam je od izuzetne važnosti da vidimo da li možemo dobiti funkcionalan prostor s dvije spavaće sobe. Adaptacija je obuhvaćala sve. Rušili smo zid između kuhinje i dnevnog boravka, ostavu koja je bila u kuhinji i rađena je nova konstrukcija lođe tako da smo na taj način dobili open koncept između dnevnog boravka, kuhinje s otokom i blagovaonicom.

Kako ste uspjeli dobiti drugu spavaću sobu?

Od velike spavaće sobe knauf zidom smo dobili dvije spavaće sobe, roditeljsku i sadašnju dječju sobu, dok smo otvorom u zidu iz bivše lođe (sadašnje blagovaonice) dobili ulaz u glavnu spavaću sobu ,dok je za dječju sobu iskorišten ulaz iz prijašnje spavaće sobe.

Jesi li zadovoljan finalnim izgledom i svim idejama, sada iz ove dizajnerske perspektive?

Početna ideja je bila stvoriti neku varijantu modernog industrijskog stila u kojem je naglasak na obiteljsku toplinu, a ne onaj tipični industrijski. Krajnji rezultat kompletne renovacije nas je i više nego oduševio, pogotovo jer znamo da su sve naše ideje sprovedene u djelo i odisao je obiteljskom atmosferom. A pokazalo se da smo odabirom namještaja bili par godina prije sadašnjih trendova. Tako da sam i sada jako zadovoljan učinjenim.

Koji su ti daljnji profesionalni planovi?

Održati zdrav balans između obitelji i posla, no supruga i sinčić su mi prioritet i broj jedan. S obzirom da volim svoj posao, pokušat ću se što dulje zadržati da radim u zdravstvu, ali nastavljam paralelno i s dizajnom interijera. Tako mi se mozak odmara kad radim nešto kreativno, a dizajn što je nova ljubav ispunjava dio kreativnosti. S druge strane, ostajem tu gdje osjećam da mogu pomoći potrebitima. Odmah na početku školovanja sam napravio Instagram stranicu @design.by.alen koja je moj svojevrsni portfolio.

Planiram približiti svoj rad preko portala, časopisa, tv ekrana, ljudima koje zanima dizajn interijera, dalje se educirati u području komunikacije i dizajna. S vremenom prijaviti na neku od nagrada za interijer i pokušati ljudima pretvoriti nešto obično u nešto posebno. A tko zna, možda se nekada dogodi i suradnja s Mirjanom Mikulec, da li kao vanjski suradnik ili nekada u školi kao predavač. Od polaznika do predavača.